Notabilia: Quando tutta la Jugoslavia ballava il rock ’n’ roll. Dalla morte di Tito alla dissoluzione del paese
testo di Marco Abram, Francesca Rolandi e Alfredo Sasso
voci di Jacopo Bassi e Gianluca Canè
Ascolta la registrazione di questa puntata, andata in onda su Radio Ca’ Foscari il 30 giugno 2016.
“GLOBALICA” by Wolfgang Wildner on Flickr (CC BY-ND 2.0)
Zabranjeno pušenje, Nedelja kada je otišao Hase, in Dok čekaš sabah sa šejtanom, 1985
testo di Sejo Sexon
| Ljudi su išli u kolonama Nikom nije smet’o vjetar sto je dun’o Te majske nedjelje je došao Osijek Al’ opet je Koševo bilo puno Bio sam tad još sasma mali I nisam znao zašto neki plaču Rekoh sebi – provuću se džaba Sjesti negdje i navijat ću Prođoh pokraj jednog redara On samo svoju cigaru pali Kaže prođi sad i ne boj se ništa Danas te nitko neće dirati, mali Sjedoh negdje u gužvu, u raju I čuh samo brujanje mase Danas nam odlazi Asim Ferhatović Danas nam odlazi naš Hase Nedelja kad je otiš’o Hase Nedelja kad je otiš’o Hase I BBC na mome radiju, “Oslobođenje” u mojim rukama I dok je utakmica ova trajala Stariji ljudi su uzimali riječ Sine, Hase je tuk’o Engleze, Švabe, Ruse I ovo sad mu je posljednji meč Bješe rezultat jedan jedan Kad sudija odsvira kraj Spustiše se zastave stadiona Koševo Stade jedna nedelja |
 Da se nastavi maj Nedelja kad… Nedelja kad je otiš’o Hase Okrenu se Hase poslednji put Nedelja kad je otiš’o Hase Uzdignutih pesnica i ozarena lica Nedelja kad je otiš’o Hase Kao da veli: mene više nema Al’ imate još mnogo važnih utakmica Izlazili smo svi iz stadiona ćutke Čulo se samo brujanje mase Poneki usklik i poneka zastava Svi u napad, jedan je Hase! Svi u napad, svi u napad… Jugoslavija! Jugoslavija! |
Aerodrom, Laž, in Dukat i pribadače, 1984
testo di Jurica Pađen
| Laž, stoljećima caruje Svoje sluge daruje bogato i besramno Laž, zmija je u njedrima Plovi punim jedrima, vješto kamuflirana Istina je glupi način da navučeš nevolju Ne izazivaj zlo Svako u njoj vidi samo iskrivljeno zrcalo Da li ti je jako stalo da pred sobom budeš čist Kakva je draž Ljudi puno više vole dobro odmjerenu laž Laž, stoljećima caruje Svoje sluge daruje bogato i besramno Laž, zmija je u njedrima Plovi punim jedrima, vješto kamuflirana Reci ono sve što misliš, zadovolji krvnika Zaradujem Bezbolnom i brzom smrću, istinom nagrađujem Priča kaže, jednog dana svi će biti jednaki Svako imat će sve |
 Samo treba biti strpljiv i vjerovat u drugove Laž, stoljećima caruje Svoje sluge daruje bogato i besramno Laž, zmija je u njedrima Plovi punim jedrima, vjesto kamuflirana |
Azra, Ravno do dna, in Ravno do dna, 1982
testo di Branimir Štulić
| Stopedeset ruža i djelić tvog sna marširalo je sinoć bez prestanka dao sam svoj najbolji grad padali su uz put oznojeni šampioni ugašenih pogleda Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži što znaš dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do dna Loše prikrivena želja daleki cilj rutinsko svođenje računa za majmunska lica provincijski bal s pjesmom na kraju rasturala se noć zaspao sam nad otvorenom knjigom okovana svijest u zlatnom izdanju Dolazim ti kao fantom slobode i zato pokaži sve što znaš dolazim ti kao fantom slobode da te vodim ravno do dna A kada zaželiš da se vratiš pogledaj omamljena samoćom tvoja sjena |
 na prozoru u ogledalu pred vratima Vidio sam bijes tvrdih momaka demonska igra odbačenih ljudi tko je zauzeo mjesto u raju poštenje ili vlast tko je hvalio carevo ruho patuljci s naslovnih strana |
Laibach, Opus Dei (Life is life), in Opus Dei, 1987
testo di Ewald Pfleger
| When we all give the power We all give the best Every minute in the hour We don’t think about the rest And we all get the power We all get the best When everyone gives everything Then everyone everything will get Life is life! Life is life When we all feel the power Life is life When we all feel the pain Life is life It’s the feeling of the people Life is life It is the feeling of the land. When we all give the power We all give the best Every minute in the hour We don’t think about the rest And everyone gives everything And every soul everyone will feel |
 Life is life! And we’re all glad it’s over We thought it would last Every minute of the future Is a memory of the past Coz’ we gave all the power We gave all the best And everyone lost everything And perished with the rest. Life is life! |
Bijelo Dugme, Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, in Pljuni i zapjevaj moja Jugoslavijo, 1986
testo di Goran Bregović
| Padaj silo i nepravdo, Svan’o ti je sudnji dan, Bjež’te od nas noćne tmine, Svanuo je i naš dan Pljuni i zapjevaj! Pljuni i zapjevaj, moja Jugoslavijo! Matero i maćeho, tugo moja i utjeho. Moje srce, moja kućo stara, Moja dunjo iz ormara, Moja nevjesto, moja ljepotice, Moja sirota kraljice, Jugo, Jugice… Ovaj hljeb, evo lomim, Moja Jugoslavijo, Za tebe i bolje dane, Konje neosedlane Ovdje kome ne porastu zubi, E, kukala mu mati. Ovdje nikad neće čopor naći, Ko ne nauči urlati Jugoslavijo na noge, Pjevaj nek’ te čuju, Ko ne sluša pjesmu, Slušaće oluju! Ovaj hljeb, evo lomim, Moja Jugoslavijo, Za tebe i bolje dane, |
 Konje neosedlane, Moje srce, moja kućo stara, Moja dunjo iz ormara, Moja nevjesto, moja ljepotice, Moja sirota kraljice Jugoslavijo na noge, Pjevaj nek’ te čuju, Ko ne sluša pjesmu, Slušaće oluju Jugoslavijo na noge, Pjevaj nek’ te čuju, Ko ne sluša pjesmu, Slušaće oluju |
Ekatarina Velika, Par godina za nas, in Samo par godina za nas, 1989
testo di Milan Mladenović – Margita Stefanović
| Prijatelj i ja sedimo na klupi, gledamo zvezde, slušamo vesti što su upravo stigle… Kažu da imamo još samo par godina za nas… Imali smo igračke i živeli smo sve, sve one igre na sreću, one igre za ljude što je smislio neko pre samo par godina, za nas… Da li znaš kako želim da te nađem? Da li znam šta treba da znam? Voli me kako nikad nisi volela! Voli me onako kako nikad nisi volela! Voli me onako kako nikad nisi volela! Živimo u pričanju, branimo se, hodamo i slavimo neke bezvezne stvari, neke bezvezne priče što je smislio neko u samo par godina, za nas… Nisu dovoljne – reči, samo obične reči da me vrate u život, nije dovoljan dodir |
 ni da znam da te imam… Još samo par godina za nas… Da li znaš kako želim da te nađem? Da li znam šta treba da znam? Voli me kako nikad nisi volela! Raste kao nada, kao more, kao govor, kao pokret, kao zora, kao dete, kao krv… Kao želja… među nama… Raste kao bol i grize sve pred našim očima… Voli me onako kako nikad nisi volela! Voli me onako kako nikad nisi volela! |
Credits
- Copertina: by Wolfgang Wildner on Flickr (CC BY-ND 2.0)
.
.
